Polarna svjetlost jedna je od najspektakularnijih prirodnih pojava, ali promjene u aktivnosti Sunca dovest će do toga da će ju se sve manje moći vidjeti prema južnim zemljopisnim širinama.
Polarna svjetlost na sjeveru se naziva aurora borealis, a na jugu aurora australis. Nju uzrokuje Sunčev vjetar, odnosno izbacivanje Sunčeve plazme čiji elektroni dođu do Zemljine atmosfere.
Solarni ciklus traje oko 11 godina. Za to vrijeme mijenja se i Sunčeva aktivnost. Najmanja je aktivnost za solarnog minimuma, a najveća za solarnog maksimuma.
Slijedom toga aurore se najviše pojavljuju za vrijeme solarnog maksimuma, a najmanje za solarnog minimuma.
Trenutno smo na putu dosezanja solarnog minimuma koji bi se trebao dogoditi između 2019. i 2022. godine. Unatoč nadolazećem smanjenju Sunčeve aktivnosti, aurore neće posve iščeznuti. One zapravo nigdje ne idu, samo se više približe polovima.
Znali su se u povijesti događati i ekstremi. Za jake solarne oluje 1859. godine polarna se svjetlost mogla vidjeti čak u tropima.
